FOTO SERIJA “DIM”2018-09-05T09:26:29+00:00

Project Description

MORGAN MATIJEVIĆ

FOTOGRAFIJE

U VJEČNOJ POTRAZI ZA LJEPOTOM

Dr. sc. Enes Quien, prof.

Morgan Matijević je jedan od rijetkih grafičkih dizajnera sa svojim studijom, koji je ujedno i vrsni umjetnički fotograf sasvim profiliranoga stila. Stvarnost se može i fotografijom preoblikovati u svekolike simbolizme novo ostvarivoga, odnosno prestrukturiranjem materijalno postojećega stvarati zamišljeno i zamislivo novo. Činjenica je da Morganove fotografije zrače zavodljivošću. Sklon hladnoj, distanciranoj estetizaciji, s osobitom pažnjom posvećenoj kompozicijskim rješenjima, Morgan se duboko uživljava u strukturu koja ga zanima kao fotografski motiv. On je za potrebe publikacije koju dizajnira u svojemu studiju sam po potrebi fotografirao sve što je bilo potrebno fotografirati. Cijeli je svoj životni i svjetonazorski stav te cijeli svoj rad temeljio na vjeri u važnost fotografije, kao instrumenta za izražavanje želja i potreba za perceptivnim usavršavanjem te za vječnom potragom za ljepotom. Oduvijek je zazirao od bilo kakve ideološke zadrtosti i izravne referencijalnosti tvoreći fotografije posebnoga ugođaja i lucidnosti, proistekle iz široke panorame znane mu zapadnoeuropske kulture sa štihom melankolije srednjoeuropskog mentaliteta. Fotografije su mu čista profiltrirana i destilirana ljepota, baš kao što traga za ljepotom u svemu gdje je može naći. Morgan je izuzetan upravo u tome što u svemu što vidi, svakoj sitnici, medijem fotografije udahnjuje ljepotu. Izvan fotografija po profesionalnoj narudžbi, svoje privatne fotografije izvodio je iz ”diktata unutarnje nužnosti” – kako je potrebu umjetnika za umjetničkim i duhovnim izražavanjem kanonski definirao veliki umjetnik, povjesničar umjetnosti, teoretičar i pjesnik, pionir lirsko-apstraktnoga slikarstva Vasilij Kandinsky – a odvele su ga u fotografsko bilježenje mikro svijeta svoje životne okosnice, beznačajnih detalja poput dima cigareta i njegovih formalnih kompozicijskih protezanja u prostoru, detalja kakve biljke, sportskih automobila koji su mu strast, ili kakve ruševine. Fotografije su mu izrazito intimističkoga naboja. Bilježio je i bilježi nenametljive, banalne stvari/predmete, prostore i pojave iz svakodnevnice i iz sveprisutne prirode, a krajnji rafinman i besprijekorna visoka estetiziranost čini ga istinskim umjetnikom fotografskoga medija. Ono što prvo plijeni pozornost je iznimna profinjenost, sofisticiranost njegovih kadrova, fotografskih kompozicijskih struktura, što odaje iznimnoga estetu, umjetnika koji najbeznačajniju stvar ili pojavu u svojim fotografijama učini monumentalnom, u smislu ubrizgavanja motivu velike doze ljepote, koju promatrač odmah uviđa i shvaća. I to ljepotu u kojoj promatrač može uživati. Drugim riječima, svaka je njegova fotografija, a posebno izvanredna serija dima cigarete, posebna u svojoj ambijentalizaciji, u atmosferi i vizualnoj ugodi koju nudi. Običan dim cigarete stvara svojim prostornim izvijanjem fantastične forme, a posebno su koloristički zanimljivi: dim je katkada bijel, katkada plav ili pak siv, a priređuje vizualnu atrakciju time što se redovito kontrastira na crnoj pozadini. Morgan Matijević je tako postao fotograf ”maloga trenutka”, na prvu loptu ne samo beznačajnih, već i bezveznih motiva, koje nitko živ osim očito njega, ne bi smatrao dostojnim umjetničkoga bilježenja. Dakle, onoga što čini sitni vez kratkotrajnih stanja u određenom prostornom kontekstu. No, ono što je važno je umjetnik sâm i njegova emotivna stanja, najvažniji pokretač svih foto-umjetničkih akcija. Tako različite strukture forme dima cigarete u prostoru, fotografirani u istaknutom prvom planu, postaju simbolima i metaforama emotivnih stanja u nekom određenom trenutku. Prostorni mu kontekst predstavljaju eksterijeri napuštenih i zapuštenih građevina/kuća. U njegovim fotografijama dima cigarete, zapuštene arhitekture, leptira ili sportskih automobila, svejedno, kompozicija zrači neodoljivim šarmom patine prolaznosti, kao da titraju bljeskovite slučajnosti nenamještenih, prirodno uhvaćenih položaja, s jakom dozom duhovnosti što zrači, autorovom ljubavlju prema objektu u nekoj situacijskoj ugođajnoj zgodi. Morgan jamačno operira s dragim mu pojavnostima gotovo bezazlenom interpretacijom ”neokaljana” pogleda, usredotočenog na bogatstvo znakova i konotacija vlastita tematskog svijeta, suženog na egzistencijalnu bît. Predmeti i likovi u njegovu kadru poprimaju vrijednost apsolutno realističke vizije, bez suvišnih eksperimenata u mediju. Bitno je naglasiti da se u svakome radu, trenutačno, uspostavlja odgovor fotografove osjetilnosti i osjećajnosti kroz ritmove prostornih struktura i kroz međuodnose formi, volumena i prostora. Sav njegov intiman svijet postaje metafora pronađenog ekvivalenta razuma i verbalno neiskaziva diskursa. Fotografije Morgana Matijevića ne tretiraju fotografski tehnološki eksperiment sam po sebi ili sâm za sebe, već tretiraju sceničnu ambijentalnost stvarnog stanja prirode kakva jest, odnosno kakva se predstavlja kao privid u podražaju u našemu oku i kako potom takvo stanje shvaćanja prirode postaje novo ostvarena priroda u mediju fotografije. Takav istraživački postupak blizak je varijanti pretakanja trodimenzionalnoga (stvarnog) u dvodimenzionalni (prividni) prostor prirode, u kojemu se napokon činjenična stvarnost pretvara u blaži oblik virtualne stvarnosti. Fotografije su to što grade izvještaj o stanju vidljiva materijalnog svijeta točno u trenutku kada ga zamrzavaju, u kojem prizor biva zadržan stricto sensu. Matijević se ne zadržava na htijenju da korodira izabrani stvarnosni motiv i zabilježi njegov samorazumljivi vizualni identitet fotoobjektivom, već ga zanima način metamorfoznih, novih odčitavanja vidljivoga a nestalnog svijeta, raznolikih tekstura i stanja raznolikih inscenacija, koje postaju nositeljima ekspresivnoga značenja imunih na vremenski sve uništavajući mlin.

U Morganovoj umjetničkoj fotografiji postoji igra osjećajne, nostalgične meditacije s vječnom temom o vječnom povratku. Time želim naglasiti da se autorski rukopis umjetničkoga fotografa Morgana Matijevića transformirao iz kritičke prakse u stilistički fenomen dvostrukog kodiranja stvarnosti proizašlih iz promjenjivosti stanja prirode.

Po mojemu mišljenju, ovaj je fotograf jedna od zanimljivih osobnosti na umjetničkoj foto sceni, i bilo bi dobro da stekne veću receptivnu rezonancu u kulturnoj javnosti.

error: Sadržaj je zaštićen autorskim pravima !!